|
|
|
Let's see how far we've come! Vau. Divim se. Svom blogu i ljudima koji su komentarisali sve moje žalopojke i gluposti. A i moje izljeve književnog duha koji bi me obuzeo u određenim danima.. Haha, zanimljivo, nema šta. Tek sad čovjek vidi što se i koliko se promjenilo. Ljudi su divna bića. Ako to žele bit. Stvarno. Htjela bih opet pisat po blogu, makar to nitko i ne čitao i komenitro. No, ipak, bez komentara osjećaš kao da tvoje riječi ne vrijede. Ali, zašto pisat samo radi toga da to netko komentira? Ne znam zašto to uvijek radim. Pobijam sama svoje riječi. Ma, valjda je to u krvi ili nekom drugom tkivu. Da, da, treći razred gimnazije već. (Stara sam! :O) 17 godina u guzici. Čudim se što već nemam sijede -.- al i to će doć s vremenom. Nažalost. No, dobro. Da 'svršim' s postom (Madame Bovary mi je to utuvila u glavu)... Uglavnom, divni ste. Iako ovog nikad nećete pročitat. :D Blog je KUL! :D:D:D Flegma, melankolik i kolerik. Sve u jednom. Naručite odmah i za nagradu ćete sasvim besplatno dobit brijač za dlake na duši. (i dupetu)=D Ne znam. Zbilja. Čudna sam. Jako. Veoma. I to me iritira, kao i sve oko mene jer sam sva flegmatična i melankolična, a opet i kolerična jer sam nervozna i razljute (inače bi upotrijebila drugu riječ, al pokušavam bit pristojno djevojče) me sitnice, kao što su koja je vražja picerija bolja. -.- E pa nije ni jedna ni druga. Najbolja je ona treća. Ona koja ne postoji. Ona koja se radi u oblacima i koju spravljaju mali patuljci u svojim ultra super mega fantastičnim picerijama na vrh gora i sedam mora i planina i brda. E, otiđite tamo na piZZu. Ili, ne. Nemojte uopće jest pizzu. Pizza deblja, ono kuiš, ima 596547191818 tisuća mega kalorija koje ti uđu u svaku poru tvog jadnog malog adolescetnog tijela koje je ko tijesto kad se doda kvasac u njega. Buja, buja i buja dok ne nabuja do enormnih veličina tipa poput titanika. Ti slatka masna si. Ne želite da vam to počne pjevat neki dečko, vjerujem. Tako da, nemojte jest pizzu. Jedite kelj. To je dobro. Nema kalorija. Oprostite, al s vremena na vrijeme zbilja imam izrazito ogromnu potrebu da budem zla. Ili možda ja to samo mislim da sam zla i da imam tu potrebu... A ne znam, a štaš. Kajaznam? Ništa ja znam. Totalno. Ništa. Nada. Jako me živcira kad sam živčana i pizdim na svaku sitnicu. Nisam podnošljiva jer sam i inače veoma sklona mjenjanju rapoloženja u roku od jedne milisekunde, a kad se to pomiješa sa ovom mojojm obiteljskom živčanošću, onda stvarno... Uf. Loše je. A možda sam prekritična. Možda imam pravo na to da određen period budem takva. Jer, kao mala bila sam u manjini, i iako sam bila starija od njih (mojih evil malih sestričnih) to ih nije sprečavalo da me grebu po licu, nanose mi duševne boli svojim bolesnim provociranjem sa smiješkom na licu ili time da pokupim kakvu dobru šamarčinu od dečkića koje su one izazivale. Al nema veze. Kristina je tu. Ona će sve to pokupit. I bila sam jadna. Al ne toliko. Znala sam vratit. I dosadilo mi je uvijek bi ona dobra Kristina koja ne bi ni mrava zgazila, koja će sve pretrpit za balavurdiju, koja će pretrpit ako joj netko uzme igračku iz ruku... A pa nema. Neću. Kurac palac. Nema više. Možda pretjerujem, al uvijek uvijek uvijek sam bila dobra. Sad ću bit malo lošija. Briga me. I možda opet pretjerujem al, briga me. Who cares? Bit će dobro. Zapravo, već jest. Tko sam ja da se žalim? Pozdrav. =) Subota Dakle, sad sam gladna i čekam večeru. Na teveu nema ništa. Na internetu nema ništa. Na fejsu nema ništa kao i obično. Dosada. Dakle, nema nikog na msn-u. Čista dosada. Stvarno ne znam šta bi. Pomrčinu toliko volim da sam ju skoro pročitala i malo mi je žao što sam je toliko već pročitala tako da kraj čuvam za sutra. Vidit ćemo. Bumo vidli, ne? I sad mi je na emesen došla Natali. I sad je idem gnjavit. O, a evo i Petre. Natali je ošla, sad idem gnjavit Petru. =) Petra kaže da joj je komp bijo mrtav jer mu je pukla žica. Jadni komp =( no sada je živ. Alive. TOOOO! Kaže da su žicu, citiram, 'zakeljili' (jer ja ne koristim tu riječ) i da sad radi =D I sad Petra kaže da joj kasne moje poruke, a ja sam joj rekla da joj ništa ne pišem. Rekla mi je da sam ljenčuga. Ja sam rekla da nisam i da će vidjet zašto ne pišem baš puno. Sad ju pitam šta ima. Petra mi reče da šta zašto, očito nije shvatila da pišem blog. A štaš kad nije vidovita. Rekla mi je da je bila u šopingu i kupila hrpu majica. I da je kupila cosmo special s SUMRAKOM. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA I kaže da cosmo specijal košta samo 14,90 kuna. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA I ja joj sad rekoh da idem u ponedjeljak to kupit i da odemo isto u knjižnicu. Petra reče da more i da mora vratit samo hamleta i da je ostalo produžila. Ah, srce moje malo (Hamlet mislim, ne Petra, ono d) - šaalim se Petra <3 I rekla je da svejedno ide. Idem je pitat sad nešto. Ne, rekla sam joj da je srce. Ona meni sad govori kako joj se ne da sjedit doma samo i da je skitnica. (Jer ja sam skitnica, ne drži me mjestooo) I sad me pitala zašto sam ja, pobogu, isključena i šta radim? Evo Petra, ovo radim. =D Pišem obične zamorne gluposti... Dakle, naš razgovor. Mama me zove da idem jest. =D=D=D Petra je rekla da je to oke i da mi je dobar tek, i da je bolje da ona to posle vidi. =D --------------------------------------------- Najela se. Sretna. Oh, Matea je došla. Ubacih je u zajednički razgovor. Rekoše mi da sam fufa i crnčuga. I Petra pitaše šta ja to pišem. Oh, ovo više možda neće ić. Pitah ih zašto ne pišu, a Petra, onako uobičajeno nestrpljica mi rekoše da čeka. Čeka mene da kažem šta ja radim kad sam ovako odsutna. Matea zasad šuti. UU, evo piše nešto i Brandy (matea). Čekamo da vidimo šta napisaše... Oh, ništa. Valjda se predomislila. Idite u samostan, curke. Neću ovo više pisat. Nema materijala kad šutite. OHH, pa što to bje?? Matea reče da ona vejting ( s nepristojno velikim slovima, bte ono d ), i još reče da se tovi sa slatkišima i da voli Božić te da su praznici blaženi. Te zatim pita zašto šutimo? Zatooooo. xP ---------------------------------------------- 23.prosinac 2008; Povijest Zamišljala je njegov osmijeh, lice, kosu, oči. Sve što je vezano uz njegovu predivnu pojavu. Stajala je na stanici, a vjetar se poigravao njenom nepočešljanom smeeeđom kosom. Tako dugo ga nije vidjela, tako dugo je htjela osjetiti one trnce koji je prođu kad god bi on spomenuo njeno ime. Voljela ga je. Vidjelo joj se u očima. Iz onih tamnosmeđih očiju isijavala je ljubav. Čista i lijepa ljubav. Kada je otišao, njen svijet se srušio i rasprsnuo se u tisuće sitnih komadića koji su je boli u srce. Boljelo ju je to, on je bio takav gad prema njoj, a ona ga je ipak voljela. Ma kako to nekima (meni) bilo neshvatljivo, ona je mogla preći preko svake njegove ružne riječi koja ju je sjekla duboko i koja je ostala urezana u njeno srce kao podsjetnik na onu lošu stranu njene ljubavi prema njemu. Svako malo, ona je zanemarivala te podsjetnike i oni su zarastali. Ali ipak, ostali su ožiljci. Maleni nalet vjetra ju je prenio iz njenih razmišljanja i natjerao je da se pokrene prema mjestu njihova susreta. Osjetila je trnce jer se približavao njihov susret. Nakon dugo vremena, opet će ga vidjet i zavoljet onom snažnom ljubavi koju je, nažalost, samo ona osjećala. Vlak je pristigao u stanicu. Krenula je prema njemu, ali je zastala. Suza je plaho kanula na njeno lice i polako se spuštala sve niže i niže. Ugledala je njega. Bio je predivan, kao i obično. Ali, nešto se u njoj prelomilo. Nije znala što ju je to odjednom spopalo, no bilo je presnažno da bi to ignorirala. Spustila je pogled, opet. Povijest se ponavljala. Prišao joj je i zagrlio ju, a njene sad već slabe ruke lagano su ga obujmile i plaho ga zagrlile. Ostali su tako dugo vremena. No ona nije osjećala ono što je osjećala prije kad bi ju zagrlio. Zapravo, činilo se kao da je već bila otupljela od tog nesnosnog osjećaja kojeg je ona nazivala ljubavlju. Možda je napokon bila shvatila da je to što osjeća zapravo samo obaveza. Obaveza prema staroj ljubavi. Ali, ona se nije obazirala na to. Pogledala ga je u oči i ponovno bila ulovljena u njegovu mrežu. Ponovno. Povijest se ponavlja. ------------------------------------------------------------------------ Bila bih vam ispričala što se desilo dalje, no otac me pozvao i morala sam krenuti na put. Ušla sam u vlak, a slika njih onako zagrljenih još dugo mi se vrludala po mislima. Razmišljala sam kako bih ja postupila da sam bila na njenom mjestu. Od slinih misli i premorena od puta utonula sam u dubok san, a vlak je nastavio svoj put duboko duboko u beskraj. ----------------------------------------------------------------------- Ljudi moji, ako itko UOPĆE čita ovo, sretan vam Božić i Nova godina i sve najbolje. Volim vas. (ili tebe koji dođeš i komentiraš ovo tu gore napisano. -.- lošee) =D Nedjelja 30. studenog 2008. - trenutno duševno stanje xD Ja ne mogu: -nać frenda, najboljeg frenda, onog koji će bit moj bjaco -upoznat nove ljude, simpatije, prijatelje -natjerat ljude da im budem draga Ja želim: -nać frenda, najboljeg frenda -upoznat nove ljude, simpatiju/e, prijatelje -da ljudima budem draga Hoću li ikad?: -nać najboljeg frenda -upoiznat nove ljude, simpatiju -bit draga drugim ljudima Ma ne znam, briga me. Volim svoje frendice puno. Volim ljude (zasad). Volim čokoladu. Volim mamu, tatu i seku. Volim glazbu, jako jako jako. Ja mogu: -svirat i pjevat -voljet najdraže ljude -jest sa štapićima Ma uglavnom, poanta je u tome da ja više ne smijem sebi govorit da sam debil i glupača i ostale stvari koje inače sebi govorim. Okrećem stranicu, po tko zna koji tisućiti put, al nešto me prelomi svaki put. Važno je to: -sretna sam -sretna sam -sretna sam I sad će Božić i ja ću bit još duplo sretnija. I onda će bit TWILIGHT film i onda će me strefit herc od sreće. Ići ću na polnoćku, pjevat ću i bit vesela. Padat će snijeg, obuć ću svoj crveni kaputić i crnu kapu. Imat ću rukavice. Bit će mi hladno, al ću bit sretna. Jako sretna. I dobit ću sve one nepotrebne stvari koje moj život čine malo sretnijim (pokloni ispod bora, da ne bi bilo o čem ova priča). A ja volim te stvari. A i ako ne dobijem ništa, opet ću bit sretna, jer poanta Božića nije u poklonima. Ići ću u šoping i opet se živcirat jer neću znat šta da kupim svojim malim luđakinjama i svojoj najdražoj maloj bebi (sestri; a za mamu i tatu već znam šta). It's Christmas and I wan't everything. Vjerujem da bi cure bili bolji dečki od samih dečkiju. (if i were a boy, i'd be a beter man.) Alter ego: Eo mene opet, nadam se da sam ti nedostajao/la. Ego: Jeobte, pa oklen tebe tu? Daj mrš! Neee, opet mi se sve vraćaaa Alter ego: Daj se smiri. Znaš, nakon onog našeg 'incidenta' ja sam malo razmislio o svemu i znaš, ti si imala pravo u nekim situacijama. Ego: Plašiš me. Ti nisi druga ja. Ko je ovo? Alter ego: -.- ti si debilna Ego: Nisam, samo se pitam odakle ti tu opet. Rekla si ili rekao si (što god ti bio i kojeg god roda bio/bila) da se ne vraćaš. Alter ego: I ti si meni zbilja vjerovala? Haha. Glupa si ti osoba. Ego: Mrš -.- Alter ego: I da, preporučila bih ti da smanjiš psovanje, jer Njemu se to ne sviđa baš.. Ego: ... Alter ego: Šta je? Ostade bez teksta, ha? I znaš, ja nisam ono ili onaj; ja sam ona. Žensko sam, debilu. Druga ti. Nismo dvospolci, bokte. Ego: Dobro, ajme što smo bahati. -.- Alter ego: A gle, netko i to mora bit. Kad ti nećeš, bit će druga ti. Ego: LIjepo. Barem 'neke' koristi od tebe... Alter ego: Pretvarat ću se da nisam čula to što si upravo rekla. Ego: Ma ne, ponovit ću ja to. Da ti 'sjedne' u glavi i da zapamtiš da si niškoristi. Alter ego: Ja? Odnosno, ti? Ego: Gle, ja sam itekako od koristi. Ja nas klonim nevolja i sličnih sranja u koja bi ti sama upadala da imaš svoju vlastitu drugu osobu. Al, pošto smo ja i ti jedna jaaako KUL osoba, to nas čini dobrom osobom. Alter ego: Mda -.- ti si pizda Ego: Joj daj ajde Alter ego: Jel ti vidiš kako smo mi zapravo jako slične? Ego: Mdaaaaaj?? Nemoj mi reć, ono -.- Alter ego: Pa daaa. Ego: Ok, sad počinjem ličit na tebe. Živciraš me. Alter ego: Sad znaš kako je meni svaki dan s tobom. Ego: Lijepo, zbilja, lijepo. Alter ego: Jadna si. Nikad ne dobiješ ništa što želiš. Počevši od dečkiju.. Ego: O čem ti to? Kao da ja to želim.. tako jako. Alter ego: Gle.. ti to želiš jako dugo, ali si kukavica (smanjujem psovanje) da pokušaš učinit nešto u vezi toga. Ego: Nisaam. Alter ego: Jesi, al ne želiš priznat. Daj ajde, učini to, daj si oduška. Nemoj se pravit Englez. Ego: Ne pravim se Englez, ja jednostavno (po pitanju dečeca) ne želim bit nametljiva ko ostale cure. Alter ego: Pa i ne moraš. Al, sjeti se da takve cure često dobiju to što žele. Dečec se ne može zaljubit u tebe ako te ne zna, bokte. Ego: E pa onda je debil. Zaašto ne? Alter ego: -.- iritantna si Ego: Da, i ti si Alter ego: -.- daaa, kako god. Gle ja ti samo govorim istinu. Ja sam ti ona strana koja želi nešto napravit, al ti kočiš to. Konstantno. Ego: A daaj gle. Čak i da učinim nešto, ne znam, upoznam tog 'dečeca', šta ću ja onda? Ako mu se ne svidim, onda fkt... Alter ego: Jebote, koji si ti pesimista. Majke mi, u životu nisam upoznala Ega poput tebe. Zar zbilja baš UVIJEK moraš gledat negativno? Baš uvijek? Ego: Paa, ne.. Alter ego: Pa onda?? Šta stalno razmišljaš šta će bit ako će bit. Bit će što bude, znaš? Ego: A neeznam, strah me, kužiš? Alter ego: Ne. Ne kužim. Ne kužim tebe. Jednostavno, ne ideš mi u glavu. Živciraš me. -.- Ego: Pa dobro! Onda mi nemoj ništa govorit. -.- Alter ego: I neću. Al, toliko dugo (dobro ajd, nije baš jaaaako dugo, zapravo uopće nije dugo). Al ipak, to je nešto što želiš i za to se trebaš borit. Ego: Misliš? Alter ego: -.- ne, ne mislim, ono. DA MISLIM Ego: Okej.. nikad nisam mislila da ću ovo reć al.. hvala ti. Vidit ću još.. u vezi toga. Alter ego: -.- jooj, upravo sam dobila živčani SLOOOM Ego: Zbilja? Ha? Zašto? Ego: Jesi tu? Ego: Haalo?? Alter ego signed out. Ego: Jebiga -.- - Sve ovo što se sad tu nalazi je utemeljeno na istinitim događajima. - Ništa nije izmišljeno - Al, da ne bi bilo zabune, sa sobom razogovaram samo preko interneta. - Volim vas sve. - Pusa. - Ja sam normalna osoba. Točka . Brate, svati me. Nemojte čitat ovo. Čitajte Sumrak. Mrš tamo u sobu, uči biomolekularnu-kvantnu fiziku i šuti. Debili glupi, živčana sam. Opet me traži. Tko? Moja pamet. Opet sam pobjegla i skrivam se tu u Titovom bunkeru pokraj mehmetove pekare Noć i dan. Pogodite šta? Nisam ljuta, frustrirana sam, jako. Idu mi na živce. Tko? Oni. Tko oni? Oni koji su oni pokraj onih koji nisu oni. Kontaš? Ne? Dobro, ne moraš. Ne moraš ništa od ovoga shvaćat. Al, zašto čitaš? Samo ti čitaj. Ionako nema ničeg ne teve-u, i ionako ne moraš učit biomolekularnu-kvantnu fiziku. Otiđi jest kekse. Nemaš ih? E fkt si carčina ako ih nemaš. A ako imaš onda si fkt kralj. Buu. Bu! AAA! Mrš, u guzicu! Znaš kaaaj?? Ništa. Frustrirana frustirirana. Kva kva kva kva. Probala sam hlače u 'dućanu' (glupa riječ -.-) i pokvarilo se dugme. Mrš u tri toaletna papira marke Ceva (Zewa). Glupo. Bile su lijepe, al ne. Mrš! Don kihot je kul. Ja njega volim. On se bori s vjetrenjačama. Slični smo. Ja se borim protiv sebe, to je tu negdje. Slično. Prepisujem biologiju. EVOLUCIJA STABLAŠICE JEST EVOLUCIJA SPOROFITA. Sad mogu mirno umrijet. Glupe stablašice -.- Jesi li učila latinski? Jok, naravno da nisam. Nek crkne. Jesi li učila njemački? Nein, jok, ne, nichts. Mrš u guzicu. Znate šta me živcira? - Živcira me kad u reklami za toaletni papir čitaju *ceva* a ne zeva ko prije. - Živcira me kad puštaju reklame s olvejsima i tamponima kad gledam teve s tatom ili didom. - Živcira me Severina. Trebam li dodat ZAŠTO? Ne trebam. - Živcira me Brangelina. Hoću da mene posvoje. Neće ni skužit da sam tamo. (Pitam se kad bih došla na red za wc) - Živcira me moja razrednica. - Živcira me profesorica iz matematike. Nja nja nja, dosadna je. - Živcira me bivši razred. Nja nja nja - Živcira me kad u trgovini ne mogu nać moj broj hlača. - Živcira me kad debelguze uzimaju 3 puta manje brojeve za svoje guzice i onda ih navlače i pokidaju ih i onda ih ja vidim i ne mogu ih kupit jer su, što? PODERANE. - Živciraju me osobe u šoping centrima. -.- - Živcira me Mlin, konzum i ta sranja u koja ne spadam. - Živcira me to što sam živčana pa sam još živčanija. Blaaaaaaaaaaaaaaaah. Pozdrav*Napomena****- I ako slučajno idući put negdje vidite da neka žena s velikom guzičetinom pokušava obuć hlače vašeg broja i koje se vama sviđaju, recite im da su toksične i da će umrijet ako ih obuku. Ili recite da dijele besplatne kolače tamo negdje (mjesto koje vam padne na pamet). Otići će tamo u gaćama. Oh, sad više nisam živčana. Osjećam se ispunjeno. Hoću 639507 komentara i napisat ću idući post. Manje od toga i ukidam blog. Hvala na razumijevanju. Za upute o mjerama nuspojava, upitajte mehmeta u njegovoj pekari. Zbogom* Pružam otpor. Idi u ki*u labudovu. (*=t) Dobila jedan iz kemije danas. Ne mogu bit sretnija. Debil glupi. Pružam otpor. Ma naravno. Jedini koji pruža otpor je on kad s toliko navrešnih stoljeća ne ide u penziju. I kaže da zna šta učenici pričaju o njemu i svašta je čuo, pa nek čuje i ovo: Idi u kitu labudovu. In your face! I stalno priča kome je držao instrukcije, kako su sad njegovi učenici magistiri doktorata u Bukureštu i specijalizirali su dimplomiranu kemiju znanosti i umjetnosti područja južno od Save. Mrš. In your face. " Ah, čujte ja sam od prvog puta znao da neki od vas u razredu (čitaj: ja, Petra i još dvije osobe iz zadnjih klupa) pružaju.. što? OTPOR " " Trebate radit radit i radit." "Ti to djevojko ne razumiješ" Ma mrš u kitu labudovu. Da, i povremeno imam napadaje smijeha i gledaju me ko zadnjeg luđaka i još mi psihologicu glume. Baš lijepo. Ja sam težak slučaj. Utješno je to. Da, i tako. Ajd, idem ja sad. Idem pružat otpor. Onako, iz hobija.. Pružam otpor. Otpor. Otpor. Otpor. OTPOR -----------------------------------------------------------------  Dakleč, kako ste mi? Htjela bih napisat nešto dubokoumno i lijepo, al ne mogu jer sam hendikepirani pisac koji to nije. I živim kao vitez u neviteškom svijetu. Ili ti Živim kao pisac u svijetu kad napisana riječ više nema značenje. Bla bla bla, serem. Seram. Sumrak. Pročitala sam Sumrak. Voljeti Sumrak. Sumark proičitati 49857 puta. Sumrak biti najljepša knjiga..  Sumrak biti Dovoljan za zauvijek. pusa.. cmok. Jedva čekam film.. awww Ego vs. Alter ego Ego: Ej, jel bi vi meni vjerovali ako ja kažem da je nebo ljubičaste boje? To bi bilo baš fora. Ljubičasto nebo.. Alter ego: Aj sereš kristina, fkt si retardirana. Ego: Nisam. Kuš. Alter ego: Jesi. Glupačo! Ego: Ne deri se na mene. Ako imaš problema samnom, reci mi to u facu! Alter ego: Neću, onda bi morala dignut dupe i otić do ogledala da ti to kažem. Ego: A mrš onda! Ne vrijeđaj me na mom blogu! Alter ego: To nije tvoj blog, to je MOJ blog! Ego: Kujo jedna. -.- Alter ego: Ne virjeđaj me. Ego: Znaš šta? Alter ego: Šta? Ego: Dosadno mi je. Alter ego: I meni je pa ne kukam tu -.- Ego: ... Alter ego: Šta? Nemaš ništa pametno za reć? Ha ha ha?? Ego: Sad sam se naljutila. Alter ego: Ma bravo. Ti to radiš najbolje. Ego: Ja se tu tebi jadam a ti ovako. =( Alter ego: Daj ne budi takva EMOcionalno nestabilna osoba. Ego: Nisam EMOcionalna. Dosadno mi je. Alter ego: Ideš mi na živce. Ništa ne znaš. Nitko te ne voli. Ego: Sad ću plakat. Alter ego: Buuuuu, plači, silo nečista. To ti najbolje ide. Ego: Nije istina. Nemoj lagati! To se ne radi... Alter ego: Jooj daj odrasti. Ego: Neću, mrš tamo! Alter ego: Noooda. Ego: Da. Alter ego: Glupa si Ego: Fino, ako sam ja glupa, onda si i ti. Vrijeđaš sebe.. xD Alter ego: Ne vrijeđam. Vrijeđam dio sebe. Ego: Mda, sereš. Alter ego: Ne seram. Ja sam pametna. Ego: Naravno. Ja sam malo glupa. Bolje bit malo glup nego malo pametan. Tako ko ti. Alter ego: Kuš! Ego: xp Alter ego: Odo ja. Ajd bok. Glupačo -.- Ego: Odi. Alter ego: Baš idem. Ego: Pa pa! Alter ego: Ne vraćam se više... Ego: Fino Alter ego: -.- Ego: xD ------------------------------------------------------------------------------------------- Vidite li vi šta dosada radi od čovjeka? Molim vas, nemojte mislit da sam zrela za vrapče ili lepoglavu. Samo mi je dosadno. A, trebala bi, kao, učit nešto.. ma da. Zanemarite.. ako je ikako moguće. Pusa * * * * * So what? Bwahahahaahah iks de Zadnjih par tjedana osjećala sam se sretno i nesretno. Glupo i pametno. Bila sam zaljubljena. Jako. Mislila da je to nešto, znate, drugačije. Da je to nešto ljepše, da nije plitko. Ponavljam, bila sam i sretna i nesretna. Al, nikad nisam bila samo sretna i samo nesretna (zbog te zaljubljenosti). Bila sam i sretna i nesretna. Jer, on je i bio tu i nije bio tu. Ne znam kako vam to objasnit. Nisam baš dobar čovjek za objašnjavanje, znate.. Znate, ja sam jako lijepo govorila o njemu. Činio se savršenim, tako dobrim. Iz zezancije sam govorila da je on 'princ na bijelom konju' koji će doći po mene i mi ćemo sretno otšetati u suton, bla bla. Noda, malo previše dječijih filmova i bajki sa završecima ''I živjeli su sretno do kraja života'' ili ''I zauvijek su ostali zajedno'', itd.. itd.. Ugl, da vam kažem nešto. Princ na bijelom konju ne postoji. Za ovog mog princa se ispostavilo da je konj na bijelom princu. Iako, konj je tako lijepa životninja kojoj se ovim putem ispričavam. Dakle, meni nije toliko žao što vjerojatno nikad neću bit s njim i ta sranja (fkt me boli za to, iskreno) nego što sam trošila lijepe riječi na njega i što sam mislila da je drugačiji. Izgled (vanjski) vara. I to jako. Od onako povučenog dijeteta postat nešto ovakovo... Peh. Noooda, nemojte mislit da sam ja nesretna. Taj osjećaj za mene ne postoji. Niti sam tužna. Nema šanse. Niti ću plakat. Nema teorije. Shvatila sam da ne vrijedi zaljubit se u nekoga koga ne poznaješ. Shvatila sam da ne trebam trošit lijepe riječi na ljude koji su lijepi izvana. Ne znam kakav je on iznutra, nisam ga upoznala. Sumnjam da ću ikad. No, nema veze. I idući put kad ga vidim, možda će izmamit moj osmjeh na licu. Možda. A možda ne. Ili možda idući put kad ga vidim ću ga nokautirat. Možda, a možda ne. I da, život je nekad fkt kuja. Ali, ja volim život. Pružio mi je toliko toga. Hvala mu. Ako vam se ne da, nemojte komentirat ovaj post. To sam napisala jer.. mi je bilo dosadno i nije mi se dalo učit engleski il šta već. Uživajte u životu. Volim vas. pusa** |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr Opis bloga
It's the hardest thing that I ever have to do ...:...:...:....
credits
duckdz. - x x x
|
